Šta je lični prostor ?

Lični prostor je rastojanje koje okružuje jedinku i nevidljivom granicom odvaja od okoline. Za većinu ljudi, taj lični prostor, onaj koji ne dozvoljavamo da ga drugi naruše, iznosi od 20 do 40 centimetara od našeg lica.

Osjećanje ličnog prostora i takozvana teritorijalnost zapravo je odnos koji imamo prema tuđem prostoru i način na koji drugima dopuštamo da se odnose prema našem. Blizina na kojoj se nalazimo pri razgovoru, kao i gestikuliranje unutar tuđeg prostora stvari su koje mogu utjecati na cjelokupnu komunikaciju: da je opuste ili da je učine napetom. Iz tog razloga, neophodno je razviti smisao za adaptaciju u zavisnosti od konteksta.

Poželjna razdaljina u komunikaciji je nešto što se usvoji u društvu u kojem rastemo i u kojem se krećemo. Ta pravila su nepisana i ne uče se, ali su vrlo bitna i poznata svim pripadnicima određene kulture. Kako se svijet sve više okreće multikulturalnosti, neophodno je unaprijed se informisati o mogućim razlikama koje postoje u shvatanju ličnog prostora, kako s ljudima s kojima se privatno družimo, još i više, s poslovnim partnerima.

Ugrožavanje ličnog prostora može izazvati nerazumijevanje koje prerasta u neprijatnost, a onda i u otvoren defanzivan stav. Jednostavno, kada nešto ne razumijemo, pomalo odstupimo dok ne sakupimo dovoljno informacija neophodnih da reagujemo na pravi način.

U društvu postoje četiri kategorije koje su definisane nivoom bliskosti koji postoji između sagovornika:

Intimni prostor (do 45cm) – ova razdaljina rezervisana je za izuzetno bliske ljude, članove porodice, partnere, ukratko – one kojima vjerujemo. Prilazak ovoliko blizu osobi s kojom nismo bliski može da bude veoma uznemirujući.

Lični prostor (45cm do 1.2m) – na ovoj razdaljini najčešće razgovaramo s ljudima i u mogućnosti smo da pratimo njihov govor tijela i kretanje očiju. Takođe, na ovoj distanci se rukujemo s ljudima, što je jedini fizički kontakt u ovoj kategoriji.

Društveni prostor (1.2m do 3.6m) – najčešće zastupljeno u poslovnim prilikama, ovakvo rastojanje najčešće je dio razmjene informacija, opštih tema. Govori se glasnije i kontakt očima je neophodan, u protivnom razumijevanje i zainteresovanost za komunikaciju opada.

Javno rastojanje (vise od 3.6m) – javni govornici i, uopšte, predavači obraćaju nam se s ove razdaljine. S razlogom je široko rasprostranjen strah od javnih nastupa zato što oni podrazumijevaju sljedeće: pojačano gestikuliranje rukama, veoma izražen govor tijela i glasan govor. Facijalne ekspresije najčešće nisu primetne na ovolikoj distanci, pa je pojačana gestikulacija nezaobilazna.

Na koji način je određen lični prostor i zašto se on bas tako naziva?

Najjednostavnije rečeno, to je tačka na kojoj počinjemo da se osjećamo ugroženo. Razdaljina preko 45cm nam daje mogućnost da koliko-toliko kontrolišemo situaciju, odnosno sagovornika. Mehanizmi kojima se rukovodimo danas stari su koliko i sam čovjek i nekada su nam pomagali da preživimo dan za danom. Danas, umjesto da napadnemo ili pobjegnemo, (bori se ili bježi sistem, kako ga nazivaju), samo osjetimo veću ili manju nelagodu i refleksno se pripremimo za moguća iznenađenja.

Obim našeg ličnog prostora, pored kulturnih određenja, mijenja se i u zavisnosti od trenutne anksioznosti koju osjećamo: što smo uznemireniji, više prostora nam je potrebno da bismo se osjećali smireno.

Razumijevanje koncepta ličnog prostora kao i prostornih relacija omogućava nam da drugima pristupimo na odgovarajući, što znači neugrožavajući način. Takođe, olakšava nam da drugima predstavimo kako vidimo odnos s njima i, u skladu s tim, u kom smjeru naš odnos može da se kreće.

Savjet: pri dogovorenom susretu bilo na otvorenom, bilo u zatvorenom prostoru, krenite u susret osobi s kojom se nalazite, čim je ugledate. Pokazat ćete srdačnost i želju da komunikacija što prije otpočne.

Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole.